Jedan od najvećih hrvatskih slikara i kipara, redoviti član HAZU-a.
Zlatko Prica rodio se 26. lipnja 1916. u Pečuhu, glavnom gradu mađarske Baranje. Godine 1922. dolazi U Zagreb gdje završava osnovnu školu. Potom polazi i Drugu klasičnu gimnaziju na kojoj je i maturirao.
Za studij slikarstva na ALU, Prica se nije odlučio, kako kaže u šali, nego se akademija odlučila za njega. Pripremajuči se za prijemni ispit Prica je marljivo crtao u atelieru Krste Hegedušića i u atelieru kipara Roberta Frangeše Mihanovića. Prijemni na ALU vodio je O. Mujandžić. Opravdanost ocijene K. Hegedušića da je riječ o dobrom crtaču pokazala se kasnije pri kraju završene godine rada u kl. Lj. Babića kad je studentu Prici povjeren zadatak da umjesto profesora vodi korekturu u klasi. Na završnoj izložbi diplomskih radova, Prici je dodjeljena «Pariška stipendija».
U ljeto 1943 odlazi u partizane gdje sa slikarem E. Murtićem 1944g. radi ilustraciju poeme "Jama" I.G. Kovačića.
1948 boravi u Parizu. 1952 Brazil i Indija.
Najpoznatiji ciklusi: samoborski ciklus 1938-57, plodovi zemlje 1957-69, anatomija prirode 1969-71, tarski ciklus 1971-92, opatijski kišobrani 1991-....
Umro je 07. 03. 2003.godine.